Mostar danas.“Vojvodin posjed koji teče” priča o Bosni i Hercegovini, ali i o Mostaru, koji opet kroz svoje ime priča o svojoj sudbini. Centar Hercegovačko-neretvanskog Kantona/Županije Federacije Bosne i Hercegovine dobio je ime po svom Starom mostu tj. stražarima i čuvarima mosta zvanim “mostarima”. Kroz sami centar grada protiče rijeka Neretva.
Baš je Mostar tipičan proizvod otomanskog umijeća i sposobnosti da se pomiješaju kulture i iskustva. Osnovan krajem XV vijeka, u toku vladavine turske imperije, Mostar je za kratko vrijeme postao administrativni centar Otomanskog carstva za regiju Hercegovinu. Od tuda dolazi snažan trag identiteta i arhitekture grada Mostara, koji čuva i naredne korake svoje historije koja se, kako je vrijeme odmicalo, sve više približavala Evropi.
Danas Mostar predstavlja veliku turističku atrakciju i važan kulturni centar cijele regije. U gradu postoje različiti kulturni i muzički centri, kantonalni/županijski arhiv, Muzej Hercegovine, različite biblioteke, teatri, i Centri za kulturu drugih evropskih zemalja. Ali prije svega, arhitektonski spomenici su ti koji privlače turiste i posjetioce iz cijelog svijeta i čine da Mostar postane jedan od najvažnijih turističkih centara ovog dijela Balkana. Stari grad, historijsko jezgro grada sa Starim mostom, koji je 2005. godine uvršten na listu svjetske baštine UNESCO, poznata Karađozbegova džamija skupa sa Franjevačkom crkvom, te vjerskim spomenicima drugih konfesija, te zatim na stotine ulica i uličica zaustavljenih u historiji, kao što je Bišćevića sokak, ulica sa poznatom Turskom kućom, pa historijski značajan kvart Brankovac, sa kućama i baštama najstarijih mostarskih familija izgrađen u otomanskom stilu.
I na kraju, historijsko mjesto Blagaj sa izvorom rijeke Bune i poznatom Tekijom, te stari zamak Hercega Stjepana Kosače (Stjepan Grad). I sa prirodne tačke gledišta Mostar nudi ljepote, kao što je Park prirode Ruište, na planini Prenj, poznat po varijetetima bosanskog ljiljana, prirodni rezervat Diva Grabovica, sa divljom i gotovo netaknutom prirodom i prirodni park zapadno od grada Mostarsko blato.
Posmatrajući sve ovo, padaju mi na pamet riječi nobelovca Ive Andrića “Od svega što čovek u životnom nagonu i naponu podiže i gradi, ništa u mojim očima nije svetije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek, smisleno na mijestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo”. Andrić je ovo napisao u jednoj pripovjetci iz 1963. koju je nazvao Mostovi i koja se završava ovako: “Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmesi, reči, uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane.
Baš je Mostar tipičan proizvod otomanskog umijeća i sposobnosti da se pomiješaju kulture i iskustva. Osnovan krajem XV vijeka, u toku vladavine turske imperije, Mostar je za kratko vrijeme postao administrativni centar Otomanskog carstva za regiju Hercegovinu. Od tuda dolazi snažan trag identiteta i arhitekture grada Mostara, koji čuva i naredne korake svoje historije koja se, kako je vrijeme odmicalo, sve više približavala Evropi.
Danas Mostar predstavlja veliku turističku atrakciju i važan kulturni centar cijele regije. U gradu postoje različiti kulturni i muzički centri, kantonalni/županijski arhiv, Muzej Hercegovine, različite biblioteke, teatri, i Centri za kulturu drugih evropskih zemalja. Ali prije svega, arhitektonski spomenici su ti koji privlače turiste i posjetioce iz cijelog svijeta i čine da Mostar postane jedan od najvažnijih turističkih centara ovog dijela Balkana. Stari grad, historijsko jezgro grada sa Starim mostom, koji je 2005. godine uvršten na listu svjetske baštine UNESCO, poznata Karađozbegova džamija skupa sa Franjevačkom crkvom, te vjerskim spomenicima drugih konfesija, te zatim na stotine ulica i uličica zaustavljenih u historiji, kao što je Bišćevića sokak, ulica sa poznatom Turskom kućom, pa historijski značajan kvart Brankovac, sa kućama i baštama najstarijih mostarskih familija izgrađen u otomanskom stilu.
I na kraju, historijsko mjesto Blagaj sa izvorom rijeke Bune i poznatom Tekijom, te stari zamak Hercega Stjepana Kosače (Stjepan Grad). I sa prirodne tačke gledišta Mostar nudi ljepote, kao što je Park prirode Ruište, na planini Prenj, poznat po varijetetima bosanskog ljiljana, prirodni rezervat Diva Grabovica, sa divljom i gotovo netaknutom prirodom i prirodni park zapadno od grada Mostarsko blato.
Posmatrajući sve ovo, padaju mi na pamet riječi nobelovca Ive Andrića “Od svega što čovek u životnom nagonu i naponu podiže i gradi, ništa u mojim očima nije svetije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek, smisleno na mijestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo”. Andrić je ovo napisao u jednoj pripovjetci iz 1963. koju je nazvao Mostovi i koja se završava ovako: “Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmesi, reči, uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane.
- Država: Bosna i Hercegovina
- Kanton/Županija: Hercegovačko-neretvanski/a
- Stanovništvo: 105.448 cca (Općina Mostar)
- Površina: 1.175 km2
- Oficijalni jezici: bosanski/hrvatski/srpski jezik
- Valuta: Konvertibilna marka (1 Euro = 1,95583 KM)
- Telefonski predbroj: 00387 (međunarodni); (0)36 (lokalni)
- Poštanski broj: 88000